Prvo veče festivala: Akcenat na UMETNOSTI, ne samo na invalidnosti!

Filmovima o umetnosti, prikazanim u četvrtak, 21. septembra u Kulturnom centru Novog Sada, započeo je 15. Međunarodni filmski festivala Uhvati sa mnom ovaj dan/Uhvati film. Posetioci su mogli da uživaju u projekcijama filmova koji se ne bave samo osobama sa inavliditetom, već i umetnošću, kao i da učestvuju u aktivnoj diskusiji sa gostima i autorima.

Na prvoj filmskoj večeri, publika je imala priliku da pogleda 8 filmova, iz 7 različitih zemalja.

foto: Jovana Kalamković

Na samom početku prikazan je francuski film Slon na mesecu, koji zanimljivom, intrigantnom i simboličnom animacijom pokazuje da se mnogo toga, čak i više, može reći slikom, a ne tekstom.

Još jedan film iz Francuske, ostavio je snažan utisak na publiku. Pod nazivom Slušaj, film prikazuje dirljivu priču o gluvom dečaku koji ostaje dosledan svojoj ljubavlju prema muzici i klaviru, ali i prema majci. Pokazuje da nam je nekad sasvim dovoljno da usrećimo druge, da bismo mi bili ispunjeni.

Simpatičan filipinski film Komplikovani ples u ritmu točka života nije izazvao veće reakcije, ali pokazao je da je do ostvarenja snova nekad moguće doći samo ukoliko sagledate stvari izvan naviknutih očekivanja.

Sledeći za to veče, bio je uznemirujući film Dan zaljubljenih iz Ukrajine. Film je uspeo da probudi neprijatne emocije među publikom, tako što je prikazao ženu koja pere ruke nakon rukovanja sa osobama sa invaliditetom, dok ne pere ruke nakon izvršavanja nužde. Iako kontroverzna i diskutabilna tema za prikazivanje, film je uspeo u svojoj zamisli – da pokaže kako sistemski i dalje postoji velika distanca prema osobama sa invaliditetom.

Nakon njega usledili su estonski Kontrapunkt i australijanski Pleši. Više pažnje u kasnijem razgovoru dobio je Kontrapunkt, priča o devojčici i violinsti, koji je zbog nesreće postao korisnik kolica i više nije bio u mogućnosti da svira. Film dirljivo prikazuje pogubno delovanje dugotrajne samoće i moć prijateljstva.

Doduše, najviše pažnje privukla su poslednja dva filma, Četiri solo tačke u divljini iz Velike Britanije i srpski film Opraštam ti. I režiser i režiserka, Ray Jacobs i Marina Zorić, bili su naši gosti na kasnijem razgovoru.

Četiri solo tačke u divljini nastao je, pre svega, kao projekat i kao izložba 4 različita performera i njihovih performansa. Film se sastoji iz 4 pojedinačna performansa u šumi, gde je svaki akter, sam sa sobom, kroz ples, dolazio u direktan kontakt sa prirodom i prostorom koji ga okružuje. Ono što je žiri naročito istakao, jeste doza umetnosti zbog koje ovaj film razdvaja od ostalih. Lepota u filmu se ogleda upravo u tom odnosu performera i prirode. Rej je istakao da film, takođe, govori o dubini emocije i da je projekat posvećen provođenju vremena u prirodu, iz razloga što su performeri introvertni i što su hteli da prikažu koliko zapravo potencijala i umetnosti osobe sa invaliditetom kriju u sebi samo kada ostanu sami sa sobom i kada im se pruži šansa.

Tema skrivenih, nedovoljno istaknutih potencijala u umetnosti takođe je polazište Marininog filma Opraštam ti. Možda i najdirljiviji film za to veče, probudio je mnogo emocija i izmamio i poneku suzu. Odlika ovog filma, što je i sam akter Marko istakao u razgovoru sa publikom, jeste autentičnost. Dokumentarno prikazan Markov život, bez trunke glume, napamet

photo by MTomic

naučenih tekstova i pisanih scenarija, film dosledno prikazuje i vreme i prostor odvijanja priče, a sam Marko svojom glumom, ili, pak, manjkom glume, uspeva da pomeri i motiviše pojedince iz publike. Marina je objasnila da joj je namera bila da prikaže da je svaki ljudski život moto, svaka priča može postati film, a svačiji život inspiracija. Ali ono što je najviše htela da istakne jeste mogućnost koji svaki pojedinac ima.

Večerašnji filmovi pokazuju da se svaka umetnost može protumačiti na drugačiji način. Svaki posetilac će drugačije doživeti svaki film. Žiri je i istakao da su svi filmovi doneli i novotkriveni žanr na festival, a to je dokumentarno-umetnički. Svaki film, više ili manje, na autentičan način prikazuje pravo stanje stvari i realnu sliku, koju svojim različitim interpretacijama i stvaralačkim pristupima autori pokušavaju da približe publici.

Katarina Cimbaljević